Stanislav Marijanović

Stanislav Marijanović (Tomislavgrad, BiH, 1957) diplomira 1980. na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Alberta Kinerta te počinje djelovati kao samostalni umjetnik. 1988. odlazi u Pariz i provodi dvije godine na Ecole Nationale Supérieure des Beaux-Arts kao slobodni slušatelj u klasi profesora Vladimira Veličkovića. U periodu od 1988. do 1992. pretežno radi u grafičkom ateljeu pariškog Cité Internationale des Arts-a, gdje oblikuje „suhu akvatintu“, novu metodu umjetničkog dubokog tiska. U Francuskoj razvija vrlo aktivnu umjetničku djelatnost te 1991. prima uglednu nagradu za grafiku Premier prix Trace / Idémédia-Crédome 91, koja mu otvara široke mogućnosti. Jedan je od članova-osnivača pariškog grafičkog ateljea T. B. Halbirk, koji 2002. prerasta u međunarodnu udrugu grafičara. Profesionalno grafičarsko iskustvo Marijanović stječe u ateljeima u Francuskoj, Danskoj, Argentini, Njemačkoj i Belgiji.

Od 1993. glavninu vremena provodi u Grčkoj. Nekoliko godina radi kao profesor za Ecole Régionale des Beaux-Arts de Saint-Etienne (Francuska) na podružnici u Solunu.

Uz grafiku bavi se skulpturom, ilustracijom i književnošću za djecu i mlade. Autor je 11 knjiga (tekst, ilustracije i oprema) od kojih su neke prevedene na dvadesetak jezika.

Do sada je realizirao 40 samostalnih i sudjelovao na više od 150 skupnih izložbi širom svijeta. Radovi mu se nalaze u značajnim javnim i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.  

Primio je brojne nagrade te zlatnu medalju "Mérite et Dévouement Français" za umjetnički rad i djelovanje na području grafike.  

Od 2012. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku predaje grafiku i ilustraciju. Voditelj je više međunarodnih radionica posvećenih grafici.